BERLIOZ, Hector

BERLIOZ, Hector (puno ime Louis Hector Berlioz, 11. 12. 1803., La Côte-Saint-André, dep. Isère – 08. 03. 1869., Pariz) – francuski kompozitor. Po želji svoga oca, koji je i sâm bio liječnik, studira prvo medicinu, a zatim muziku. 1826. god. prelazi na Conservatoire de Paris, a 1830. god. osvaja "Prix de Rome" s kantatom "Sardanapale". Od 1839. god. radi na Conservatoire kao bibliotekar. Bio je jedan od prvih dirigenata koji su koristili metronome na probama kako bi držali tempo pri izvođenju kompozicija. Nekoliko puta je putovao u Njemačku, i ta putovanja su ostavila veliki trag u njegovom stvaralaštvu, pogotovo Beethoven i njegova djela. Iako su ga suvremenici vidjeli kao predstavnika romantizma, on je sebe vidio kao klasičnog kompozitora. Dosta njegovih djela, pogotovo "Symphonie fantastique", programskog su karaktera, čime je bio začetnik te forme, koja će kasnije naći mnoge sljedbenike, a direktno je uticao na Franza Liszta, Richarda Straussa i mnoge ruske kompozitore, naročito Nikolaja Rimski-Korsakova.

GONČAROV, Ivan Aleksandrovič

GONČAROV, Ivan Aleksandrovič 06. 06. (jul.) / 18. 06. (greg.) 1812., Simbirsk, Rusija – 15. 09. (27. 09. greg. kal.) 1891., St. Peterburg, Rusija) – ruski pisac. Otac mu je bio bogati trgovac žitom, koji umire već 1819. godine. Njegov djed je dobio nasljednu plemićku titulu, tako da je krizu seoskog plemstva i uspon građanstva mogao pratiti iz neposredne blizine. Trgovačku školu u Moskvi polazio je od 1822. do 1830. god., a 1834. god. završio je studij na Univerzitetu u Moskvi. Nakon toga služio je 30 godina u Peterburgu u državnoj službi. Nakon literarnih početaka u poeziji, od 1838. god. se okreće realističkoj prozi. 1847. god. izlazi mu prvi roman "Svakodnevna priča", a 1859. god. njegovo najpoznatije djelo, roman "Oblomov", u kome prikazuje pasivni društveni sloj seoskog plemstva, koji se, u liku Oblomova, svojom tromošću dovodi do konačnog pada. Njegov posljednji roman "Ponor" iz 1869. god. govori o rivalitetu tri muškaraca u pokušajima osvojanja jedne misteriozne žene. Kako je roman svojom temom bio daleko od tadašnjih aktualnih socijalnih zbivanja, uzrokovanih reformama 1861. god., roman je ostao neprihvaćen, što je G. navelo da se povuče iz javnog života.

RIMSKI-KORSAKOV, Nikolaj Andrejevič

RIMSKI-KORSAKOV, Nikolaj Andrejevič (06. 03. / 18. 03. 1844., Tihvin, Rusija - 08. 06. / 21. 06. 1908., Ljubensk, Rusija) - ruski kompozitor. Potiče iz ugledne obitelji, čiji su muški članovi najčešće služili u mornarici. Svoje vojno i školsko obrazovanje počinje 1856., a završava 1862. godine u St. Peterburgu. Paralelno sa školskim obrazovanjem on dobija i klavirsku poduku. Ujesen 1859. godine dobija za učitelja Théodore Camille-a, koji ga upoznaje s kompozitorima Balakirevim i Cuijem. Oni ga ohrabruju da počne s komponiranjem, i on počinje raditi na prvoj simfoniji, ali je završava tek 1865. godine, kad je i izvedena pod dirigentskim vodstvom Balakireva. Jula 1871. god. postaje profesor za instrumentalizaciju i kompoziciju na peterburškom konzervatoriju, čime je bio najuticajniji član "moćne petorke", koju su, osim njega, sačinjavali Borodin, Musorgski, Cui i Balakirev. Napisao je 15 opera, 3 simfonije i druga orkestralna djela, dosta ciklusa pjesama, te korska djela. Njegovi neposredni učenici su, između ostalih, Glazunov, Stravinski i Prokofjev, a utjecao je i na Ravela, Debussyja i Respighija.

MEMS (mikro-elektro-mehaničke strukture)

MEMS (eng. Microelectromechanical systems = mikro elektro-mehanički sistemi) – tehnologija izrade vrlo malih struktura, slično izradi poluvodičkih mikroelektroničkih elemenata (tj. čipova). Praktična primjena ovih elemenata i počinje u trenutku kad je njihova izrada postala moguća u okviru izrade poluvodičkih čipova. Nakon što je završeni tehnološki procesi kojima se izrađuju poluvodički sklopovi, na za to predviđenom prostoru vrše se dodatni koraci u proizvodnu procesu, kojima se izrađuju MEMS strukture. Tako je moguće na istom čipu imati i elektroničke i mehaničke strukture, što pojednostavljuje izgradnju, a omogućava i veću brzinu sklopova. MEMS strukture se ponajviše rade procesom foto-litografije, slično onome kod izrade elektroničkih sklopova, a područje njihove primjene je izuzetno široko – automobilska industrija, potrošačka elektronika (kamere, mobilni telefoni), senzori, žiroskopi, mikrofoni itd. MEMS sklopovi se najčešće sastoje od fiksnog i pokretnog dijela, a mjeri se promjena kapaciteta između ta dva dijela uslijed različitih efekata (ubrzanje, gravitacija, titranje itd.)

MUTIS, Álvaro

MUTIS, Álvaro (25. 08. 1923. Bogotá, Kolumbija) - kolumbijanski pisac, najpoznatiji po svome ciklusu od sedam romana o mornaru Maqrollu. Otac mu je bio diplomat, koji 1925. godine poslom seli u Bruxelles, gdje Álvaro počinje svoje školovanje. U Kolumbiju odlazi na početku samo preko praznika, kasnije i duže, i to na farmu kave i šećerne trske u podnožju Kordiljera, regija Tolima, koja pripada njegovom djedu po majci. U Belgiji ostaje do svoje devete godine, kad mu otac, sa samo 33 godine, iznenada umire. Njegova majka se nakon toga odlučuje vratiti u Kolumbiju, što je za mladog Álvara velika promjena i šok. Iz jezuitskog koledža u Bruxellesu on prelazi na Univerzitet u Bogoti, ali ondje ne uspjeva završiti studij. 1941. godine se ženi, a 1942. počinje raditi kao novinar na radiju "Nuevo mundo" ("Novi svijet"). Nakon toga radi kod nekoliko naftnih kompanija, gdje je zadužen za odnosa s javnošću, a 1948. mu je objavljena prva zbirka poezije. 1953. godine objavljena mu je zbirka pjesama "Los elementos del desastre" ("Elementi katastrofe"), u kojoj se po prvi put pojavljuje lik Maqrolla, jednog od velikih likova latinskoameričke literature.

DICKENS, Charles

DICKENS, Charles (07. 02. 1812., Landport kod Portsmoutha, Velika Britanija – 09. 06. 1870., Gad's Hill Place kod Rochestera, Velika Britanija) – engleski pisac, najveće ime engleskog realizma. Otac mu je bio pisar u mornarici i 1822. godine zbog premještaja dolazi u London. Zbog visokih troškova života u prijestolnici, Charlesov otac 1823. dospjeva u dužnički zatvor, zbog čega Charles već kao dijete mora početi zarađivati za život. Nakon izlaska oca iz zatvora, Charles počinje pisarsku karijeru, a radi i kao stenograf u britanskom parlamentu. Od 1831. godine počinje raditi kao novinar, a 1836. god. u nastavcima počinje izlaziti njegov prvi roman "Pickwick Papers", koji mu donosi literarni ugled. Ova praksa izlaženja u nastavcima se ponavlja i kod nekoliko slijedećih romana. Često se bavi socijalnim temama koje je u ranoj mladosti i sam proživio, ali o njima govori blagim, emotivnim i lagano humorističnim tonom, što čini bitnu karakteristiku njegovog literarnog stila. 1856. godine kupuje plemićki posjed Gad's Hill Place, gdje 1870. godine i umire od moždanog udara.

CARRÉ, John le

CARRÉ, John le (pravim imenom David John Moore Cornwell, 19. 10. 1931., Poole, Dorset, Velika Britanija) – engleski pisac, ponajviše poznat po svojim špijunskim trilerima s glavnim likom George Smileyem, genijalnim obavještajcem nesposobnim za socijalni život. Svijetu hladnoratovske špijunaže, o kojoj je pisao, i sâm je pripadao – nakon što je u Bernu 1948. – 49. studirao germanistiku, 1950. godine pristupa engleskoj obavještajnoj službi u Austriji, gdje ispituje osobe koje su prebjegle iz istočne Evrope. 1952. godine se vraća u Englesku, gdje radi u MI5, domaćoj kontra-obavještajnoj službi, i u ultra-lijevim grupama traga za sovjetskim špijunima, a nakon toga 1956. godine završava studij na Oxfordu. Od 1958. godine je ponovno u MI5, a 1960. godine prelazi u MI6, englesku vanjsku tajnu obavještajnu službu i radi u inozemstvu (Bonn i Hamburg). U to vrijeme počinje objavljivati prve romane, a 1964. godine izlazi iz tajne službe i potpuno se posvećuje pisanju. Sve do pada komunizma piše špijunske romane, a od 90-tih se u svojim romanima bavi drugim, aktuelnim temama.